DOPRINOSI

Doprinos teoriji cjeloživotnog učenja i teoriji obrazovanja odraslih

U svojim radovima Nikola Pastuović promovira dva koncepta od značenja za razvoj teorije obrazovanja i obrazovne prakse u Hrvatskoj. To je koncept cjeloživotnog učenja i koncept polidisciplinarnog i interdisciplinarnog istraživanja obrazovanja. Integracija ta dva koncepta ostvarena je u edukologiji kao interdisciplinarnoj znanosti o sustavu cjeloživotne edukacije. Koncept cjeloživotnog učenja kao strategije razvoja nacionalnog obrazovnog sustava razrađen je u radovima objavljenim u časopisu Thélème (1994., 1-4.) i Odgojne znanosti (2006., 2., 2008., 2.), a elaboriran kao temelj hrvatske obrazovne politike u Bijelom dokumentu o hrvatskom obrazovanju što ga je 2001. godine usvojila Vlada Republike Hrvatske. Time je doprinio  prihvaćanju stajališta da cjeloživotno učenje nije istoznačnica s obrazovanjem odraslih te da je pogrešno poistovjetiti organizirano učenje (obrazovanje i odgoj) sa školovanjem. Organizirano cjeloživotno učenje započinje u ranom djetinjstvu i traje cijeli život pri čemu svaka faza cjeloživotnog učenja treba biti usklađena s ostalima pa cjeloživotno učenje predstavlja sustav. Promjene u jednom dijelu tog sustava odražavaju se na druge elemente sustava. Budući da učiti treba cijeli život, ali se cijeli život ne može ići u školu, sustav cjeloživotnog učenja komponiran je od školovanja i neškolskih oblika učenja (neformalnog obrazovanja, samoobrazovanja i iskustvenog učenja). U radu Cjeloživotno učenje i promjene u školovanju (Odgojne znanosti, 2008. 2.) definirani su svi oblici cjeloživotnog učenja i njihovi međuodnosi.

Teoriju o obrazovanju odraslih razradio je u više radova. U knjizi Obrazovni ciklus (1978.) razrađena je tehnologija obrazovanja odraslih sukladno Knowlesovim shvaćanjem andragogije (za doprinos u tom području nagrađen je godišnjom nagradom "Ivan Filipović" 1982.). U knjizi Andragogija (1985., Andrilović, V., Matijević, M., Pastuović, N., Pongrac, S., Špan, M).), što je prvo obuhvatno djelo o obrazovanju odraslih u Hrvatskoj, napisao je prvih šest poglavlja u kojima je koncipirao andragogiju kao polidisciplinarnu i interdisciplinarnu znanost o obrazovanju i odgoju odraslih. U knjizi je andragogija pozicionirana u edukološkom sustavu znanja o obrazovanju kao znanost koja primjenjuje spoznaje temeljnih edukacijskih znanosti (edukacijske psihologije, sociologije, ekonomike obrazovanja, politologije edukacije, edukacijske antropologije i kognitivne neuroznanosti). Time je andragogija konceptualno izdvojena iz pedagogije kao autonomne monodisciplinarne teorije u kojoj andragogija ima status "adultne pedagogije". Stajališta o polidisciplinarnom karakteru andragogije objavio je u članku The science(s) of adult education (International Journal of Lifelong Education, 1995. 14,  4.). Najznačajnije znanstvene spoznaje o obrazovanju odraslih objedinio u knjizi Obrazovanje odraslih: teorijske osnove i praksa (zajedno sa suradnicima T. Žiljkom i drugima, Zagreb: Otvoreno pučko učilište, Zagreb, 2017.).  

1

2

3

Psiholog & Pedagog

Professor emeritus

Dr.sc.